25.4.10

Povratak, ili Analiza Draft-pikova Sent Luisa


Iako autora ovog bloga tehnika ne služi najbolje poslednja dva-tri meseca, na molbu prijatelja da mu izanalizira pikove Sent Luis Remsa na NFL Draftu 2010 nastao je ovaj tekst..

1. Sem Bredford, Oklahoma, QB
O njemu sam pisao još u avgustu 2008. na Forumu kog više ne posećujem. Uostalom, toliko se pisalo i pričalo o njemu u poslednje vreme, da i oni koji prate isključivo NFL znaju ko je i šta je to momče.

2. OT Rodger Saffold

Igrao na Indijani levog tekla sve vreme, još kao frešmen. Pritom, Indijana nije neki naročit univerzitetski tim, ali sa njim kao 6-5, 316 teklom - sasvim im je dobro išlo protiv pass-rushera sa te strane.
Pažnju privukao na East-West Shrine utakmici (onaj koledž Ol-star koji mnogi zaboravljaju jer vole da gledaju Senior Boul), a privukao je tako što je tokom nedelju dana treninga odlično odradio posao protiv brzih DE, a sjajno otvarao linije za trčanje. Mučilo ga koleno 2008, a u 2009 - kazne: čak sedam puta ih je napravio na 16 utakmica, dakle.. treba da pripazi na ponašanje (sportsko, ne bavi se nesportskim). Evo i mala zanimljivost: u seniorskoj sezoni njegov tim je bacio loptu 440 puta. Preko Safolda su došla samo tri seka. Za ostalih 437 protivničkih pokušaja se pobrinuo.
Mana? Skoro nikada nije igrao protiv 3-4 odbrana.



Evo kako je odigrao protiv najboljeg DE na East-West Shringe utakmici, Brendona Grejema, defanzivnog enda Mičigena koji je na Draftu izabran kao 13. pik od stane Filadelfije.




3. CB Jerome Murphy

Naizgled sićušan (6-0, samo 196) jedan je od najboljih udarača koje je Južna Florida imala od kada je njihov AF tim formiran, ne tako davne 1997. Naravno, dobar je u odbrani od dodavanja (završna godina studija: 77 obaranja, 4 INT, 7 PB), a gotovo istovetan je bio i 2008 (2 INT, 67 obaranja). Po meni - među najboljim je od ovogodišnje CB klase na Draftu kada se radi o ..

.. pomoći protiv trčanja. Stvarno dobar. Baš zato možda neće biti iznenađenje ako mu se pruži šansa i na mestu sejftija. Naravno, pod uslovom da ojača. I, naravno, da prestane da se izmotava, jer je na pojedine intervjue sa NFL skautima dolazio noseći zlatne ukrase na zubima.


Evo i kako udara:




4. Mardi Gilijard, WR. 
Njemu je posvećena posebna priča. Ko to propusti, mnogo je propustio.

5. TE Hoomanawanui

Uh-Oh ga zovu. Razlog je više nego jasan.

On je, pre svega, kod Rona Zuka igrao blocking TE. U 2009. naročito, a u 2008. se još i nahvatao lopti. 25 pasova ka njemu - 25 hvatanja.
"Ako ispustite loptu, to je kao da ste ispustili pare", njegov moto.

Igrao je neretko u sistemu sa dva TE, zato nema neku veću hvatačku produkciju, a NCAA karijeru je i počeo kao blocking TE. Nemoj da te zavara to što je imao malu jardažu u završnoj godini studija. Kad god je trebalo da osvoji jarde - to je i činio. I to kao pravi TE, taman za novi prvi daun, a neretko i prilično daleko od linije skrimidža. Krupan, visok, navikao da radi uz O-liniju, a ima sigurne ruke.. Može komotno da igra u NFL-u, moje skromno mišljenje.

6 TE Fendi Onobun

(e)Fend(ija), od milošte među Srbima koji prate NCAA, jedan je od najčudnijih likova u prošloj koledž-sezoni. Zašto? Zato što mou je to bila prva a ujedno i poslednja.
Igrao dečko basket četiri godine i onda iskoristio neko univerzitetsko pravilo koje mu je omogućilo da produži svoju koledž-karijeru tako što će da nastupa u drugom sportu. On niti je blistao u basketu (143 poena - za četiri sezone. Kod Duleta Vujoševića bi, verovatno, dodao dve nule iza košgeterskog učinka), niti je blistao u američkom fudbalu (2 hvatanja za celu karijeru. Zamisli. 33 jarde i TD)
No, potpuno je šokirao sve skaute kada je Hjuston organizovao Pro Day za NFL stručnjake, jer je i pored veličine (maltene 6-6, 252) istrčao 40 jardi za 4,45. Mora da poradi na snazi (16 dizanja na benču to potvrđuju) ali ima sjajan raspon ruku i odličnu skočnost. Pošto predstavu nema šta ga čeka u NFL-u kada je u pitanju istrčavanje ruta, on je u najbukvalnijem smislu - sirovina. Ali, atletski spremna sirovina. Pokazao je to u svojoj jedinoj NCAA sezoni u AF, kada je protiv Južnog Misisipija dva puta uspeo da blokira ekstra poen, a ima najbolja vremena među budućim NFL tajt endovima kada je reč o “trčanju između čunjeva”, što samo govori u prilog njegovom atleticizmu, tačnije - spoju brzine i agilnosti.



Evo i kako se spremao za AF-karijeru..





7. DE Hall Davis

Dejvis je igrao na malo praćenom Lujzijana Lafajet univerzitetu, koji retko kada proizvede igrača koji je pozvan na Kombajn, a kamoli bude prozvan tokom NFL Drafta. Ipak, ovaj momak koji je na sebe nabacao 25 kila težine od kada je 2005. zaigrao u NCAA, deluje prilično dobro na terenu. Sa 6-5 i 270 funti težine, zabeležio je tri seka prošle sezone, a imao je 22 obaranja, 4 TFL i 2 požurivanja QB-a.
Remsi su bili među samo tri tima koji su ga “privatno” testirala tokom Pro Day-a, a ako Bengalsi ne zvuče dovoljno ozbiljno onda činjenice da su emisara zbog njega poslali Nju Orleans Sejntsi dovoljno govori da ima potencijala. Muči ga zadnja loža u poslednje vreme (nije zbog toga mogao da istrči 40 jardi na Kombajnu, a ni pred skautima koji su došli na njegov univerzitet), mada je prilično agilan, a nije baš ni slabašan (27 ponavljanja na benču).

8. DE Eugene Sims

Mali fudbal. To je ono što treba reći o ovom momku koji nije baš mali (6-6, 235). Igrao u “drugoj ligi”, daleko od očiju skauta, jer.. ko još prati šta rade momci u West Texas A&M kad u istoj državi postoje Texas, Texas A&M i Texas Tech, koji igraju u elitnom društvu.
Ipak, činjenica da su ga stratezi iz Američke asocijacije trenera američkog fudbala (kakvog li imena) uvrstili u idealni tim D-II, malo toga ipak otkriva o njemu. AP ga je svrstao u “treću postavu” idealnog tima Divizije 2, valjda zbog sedam sekova u poslednjoj sezoni. Čudan izbor, na prvi pogled, jer se radi o momku koji nije briljirao, ali je svojim partijama ipak bio najbolji DE u “Lone Star” konferenciji.
Zanimljivost? Koledž-karijeru počeo kao strong sejfti.

9. CB Marquis Johnson

Igrač koji bi mogao da bude poznat po tome što mu je ćale igrao za Filadelfija Iglse - da i sam nije rešio da stupi na veliku scenu. Najpre je stvarno bio na sceni, i stvarno bio uspešan: dva puta je pobedio na vokalnim džez nadmetanjima, kao srednjoškolac.

A ume mali (5-11, 192) i to. Prilično se naigrao u Alabami, aktuelnom NCAA šampionu, iako je bio večita rezerva neprikosnovnenom Havijeru Arinasu koji je završio u Kanzas Siti Čifsima. Markis je zato uglavnom šansu dobijao u "nickel" i "dime" odbranama, a tada je prilično dobro obavljao posao. Karijeru je završio sa tri INT, jednim pokupljenim famblom, 23 PB, 89 obaranja i .. pevanjem.


10. LB Josh Hull

Penn State - Fabrika lajnbekera. Do ovog dana tačno PEDESET lajnbekera sa Pen Stejta je izabrano na NFL Draftu.
Ako bi neki poznavalac NCAA trebalo da na brzinu nabroji (do)sadašnje igrače Pen Stejta, u prva tri - našla bi se tri lajnbekera. Navoro Bouman, Šon Li, Džoš Hul.
Li je draftovan od strane Dalasa u drugoj rundi, Boumana su uzeli 49ersi ... i naizgled je tu trebalo da bude kraj priče o PSU LB na ovom draftu, jer su svi živi i pričali o ovim OLB momcima koje trenira legendarni Džo Pa. No.. Džoš Hul je bio najbolji obarač ekipe 2008, Džoš Hul je bio srce njihove 4-3 odbrane i.. Džoš Hul je uradio ono što ne uspeva baš bilo kome. Njega Džo Pa nije izabrao gledajući ga u srednjoj školi. Izabrao ga je kao walk-on momka, koji se sam pojavio na treningu i u fabrici lajnbekera uspeo da se izbori za mesto startera.
Ne, nije on nikakvo čudo. Samo je učio od najboljeg trenera, i jednog od najboljih Pen Stejt lajnbekera, svog prethodnika na poziciji MLB Pola Posluznog. A kada on (Posluzni, koji je prošlu NFL sezonu završio sa 88 obaranja, 3 INT, 3 f.fumbles itd) kaže za nekog "mali ima šanse da bude bolji od mene", onda to nije mala stvar.



Kad god na sledećem snimku uočiš broj 43, to je Džoš Hul na delu:




11. DE George Selvie

Kada je u svojoj drugoj godini studija, sada već davne 2007, sezonu završio sa 14 sekova, ovaj defanzivni end Južne Floride više je pobr'o uzdaha kod NFL skauta nego mnogi drugi linijaši. Snažan a brz, delovao je nezaustavljivo za protivničke ofanzivne teklove, delom zbog toga što niko nije očekivao da će momak toliko da zablista, a delom što je stvarno bio nezaustavljiv.
Problem prvi: Navikao na uspehe.
Nije baš ušao uzdignuta nosa u narednu sezonu, ali svakako da su brojni hvalospevi uzeli danak. Svi su znali za njega, on je znao za sve to, al' .. najvažnije je bilo sledeće..

Problem drugi: Dodatna pažnja rivala
Od šest utamica USF koje sam odgledao u njegovoj junior sezoni, Selvi je na četiri bio maltene neprimetan. Zašto? Zato što je natrčavao neretko na dva a u jednoj situaciji i na tri igrača koja su ga čuvala (neću zaboraviti njegov pass-rush u kome je zaobišao tekla i garda koji su ga udvajali, a onda, taman da zvekne QB-a, postavi mu se niotkud ful-bek i Selvi ostane na zemlji, a lopta završi u endzoni Južne Floride). Naravno, nije čovek supermen, pa da ga čuvaju uvek trojica, to se desilo jednom, ali je bilo više nego jasno da je itekako obraćana pažnja na njega od strane protivničkih OC, jer je Selvi bio i ostao najveće oružje u defanzivnoj liniji USF.

Problem treći. Nedostatak podrške.
Kod Džima Levita (trener Bullsa, jelte) igra sekondarija je uvek bila primarna stvar, što je Selviju prilikom jurnjave za QB-om omogućilo dodatni delić sekunde, a ovaj je to obilato koristio. Bar na početku NCAA karijere. No, Draft održan 2008. ostavio je Južnu Floridu bez dva vrhunska (pričamo o koledž nivou i USF ekipi) kornerbeka. Majk Dženkins je izabran u prvoj rundi od strane Dalas Kaubojsa, gde je prošle sezone imao pet NFL INT, njegov kolega Tre Vilijams je otišao u Filadelfija Iglse, a potom su ga uzeli tadašnji šampioni iz Pitsburga. Dakle, nisu to baš "bilo koji" igrači, naročito za jedan tim koji ne spada u koledž-elitu, pa je Selvi ostao bez "podrške pozadi", time i dodatnog pritiska koji se do tada stvarao u glavama protivničkih organizatora igre. Sledećeg leta je ostao i bez svog drugara Tajrona Mekenzija, sasvim solidnog lajnbekera (kog su na Draftu uzele Patriote, a Beličik jelte voli lajnbekere), tako da je Selvi ostao usamljena zvezda u timu koji je polako krenuo nizbrdo.

Iskreno?
Previše malo zna osim onog što sjajno zna: da požuruje kvoterbekove. Sa svojih 6-2, 255, pre može da igra lajnbekera u 3-4 sistemu.

No comments:

Post a Comment