1.9.10

Zašto svi sumnjaju u Mičigen?


"Šta je sa Mičigenom?", upita jedan od korisnika na Forumu na koji sam odnedavno svratio. Heh..

Nekada gotovo bez premca u koledž fudbalu, dovođenjem Riča Rodrigeza da implementira čuvenu taktiku kojom je napravio pravo čudo od Zapadne Viridžinije - ispostavilo se kao vrlo problematičan potez. Bar u prve dve godine. Ostvareno je samo osam pobeda (a sve ispod deset po sezoni smatra se izuzetnim neuspehom za trofejima prepune "Wolverines"-e), a odbrana je sezonu okonačala sa maltene 400 dozvoljenih jardi protivnicima po jednom meču. Ni napad se nije proslavio, sa svega 290 jardi po meču u Rodrigezovom debitantskom prvenstvu 2008. Mičigen je bio najgori u svojoj, Big Ten konferenciji, a mali pomak (384,5 jardi po utakmici) samo je donekle popravio sliku. Ne i dovoljno da bi se zadovoljili apetiti jednog od najpopularnijih "klubova" u koledž-fudbalu.

Strategija

 
U napadu "Rič Rod" neobično voli sjajnog atletu na mestu kvoterbeka. To je radio u Zapadnoj Virdžiniji Pet Vajt. Rič Rod voli sjajne trkače. To je u Zapadnoj Virdžiniji radio Stiv Slejton, a potom i čudo od malog klinca Noel Divajn. Rič Rod voli odbranu 3-3-5, sa ekstremnom brzinom koja stiže sa svih strana onih koji nastupaju iza leđa defanzivnih linijaša. U Zapadnoj Virdžiniji je iza gromade od Kielena Dajksa nastupao Morti Ajvi. E, svega toga nije bilo u slavnom Mičigenu. Ni nagoveštaj nečeg sličnog. A evo i zašto.

Problemi
Pre Rodrigeza, decenijama je Mičigen od srednjoškolaca dovodio one igrače koji odgovaraju konzervatinom "pro" napadu i klasičnoj 4-3 odbrani (četiri linijaša, tri lajnbekera). Kada je stigao, Rič Rod je na brzinu doveo neke klince koji odgovaraju njegovom, potpuno drugačijem, sistemu a to "mešanje karata" je toliko uzburkalo strasti u En Arboru (grad u kome se nalazi Univerzitet Mičigen), da se desilo i nešto nezamislivo. Jedan od najboljih ofanzivnih gardova koje sam video poslednjih godina u NCAA, momak snažnih ruku i neverovatnog rada nogu Džastin Boren odlučio je da napusti "Big House" (stadion Mičigena, kapaciteta 109.901 mesta. Za sedenje). I to ne da ode bilo gde - nego u redove najvećeg rivala, Ohajo Stejt.

Godine čekanja

 
Samo neki fenomenalni srednjoškolci mogu odmah da se nose sa rivalima u koledž-fudbalu. Ne može se ni preko noći sastavi tim srednjoškolskih zvezda, niti bi oni mogli odmah da se uhvate u koštac sa daleko iskusnim učesnicima NCAA takmičenjima. A Rič Rod je prvu veliku bitku izgubio: kvoterbeka kog je video kao "novog Peta Vajta", Terela Prajora, uzeo mu je ispred nosa (a ko bi drugi, nego najveći rival) Ohajo Stejt. I oni krenuli da se menjaju iz konzervativan u novi koledž-fudbal, šta ćete. 


Tako je Rodrigez morao da se snalazi kako zna i ume sa dečurlijom i pojedinim veteranima, pa su usledili bolni i brojni neuspesi. Uoči njegove druge sezone (prošli šampionat) stvari su počeli da se popravljaju (videti ofanzivne brojke sa početka teksta), ali je bilo jasno da je to itekako daleko od onoga što se od Mičigena očekuje. Uostalom, koliko su slab utisak igrači Mičigena ostavili od kada je Rodrigez došao svedoči i činjenica da od 66 trenutnih NFL igrača samo petorica su izabrana na draftu od kada je Rič Rod stigao: dvojica 2009, a jedan panter, jedan DB i najbolji igrač već tri sezone, DE Brendon Grejem, na ovogodišnjem.

Šta sad?

"Pertla" Robinson
Kolika je frka u En Arboru svedoči i to što ni sam Rodrigez uoči početka sezone nije načisto kome da ukaže poverenje na mestu kvoterbeka. Da li momku koji se odlično snalazi u improvizaciji i prilično dobro baca osim kada zaređa sa greškama, Tejt Forsije, ili sve snažnijem a jezivo brzom Denardu Robinsonu, tamnoputom mladiću kog bacanje uopšte nije služilo ali je zato toliko fascinirao trčanjem da je od njegovih prodora jedino bilo zanimljivije to što nikada na utakmicama nije hteo da vezuje pertle. Stvarno. Mada, ako ćemo iskreno, novajlija Devin Gardner bi tu mogao da umeša svoje prste, ako pomenuta dvojica nastave da greše više nego što se to inače dozvoljava.

U ofanzivnoj liniji sve je više iskustva i sve više igrača koje je Rodrigez regrutovao iz srednjih škola. Uostalom, imao je tri "prelazna roka" da to učini. Pa opet, bez trčanja se ne stiže nigde u AF, a tu baš škripi kod Wolverines-a čiji tandem čine junior Majk Šou i debitant Ficdžerald Tusan. Odbrana će, međutim, biti na najvećem iskušenju jer iako iskusnija za godinu-dve ponižavanja, bez boljeg zaustavljanja protivničkih trčanja slaba vajda od svih nada poklonika Mičigena. Ako proradi LB Obi Ize, koji se uklopio u sivilo prošle sezone, a klinci poput dva Gordona, Tomas (bio kvoterbek u srednjoj školi a sada udara k'o blesav sa pozicije "mamuze", kako u modernom Mičigenu zovu igrača koji igra nešto između lajnbekera i sejftija) i Kem (bio risiver, ali je postao lider sekondarija u koji je prebačen zbog izuzetne motivisanosti na svakom meču), moglo bi tu da bude svašta.

Zaključak
Nakon svega ovoga, nije čudo što Wolverines-e gotovo niko od ozbiljnih analitičara nije stavio u Top 30 ekipa pred novu sezonu. Pa opet, ako Rič Rod uspe da pokrene uspavanog lava i od njega napravi mašineriju kakvu on itekako ume, onda će mnogi ozbiljni analitičari da priznaju da su ga potcenili. A to je, pred početak nove sezone, najjače Rodrigezovo oružje.

Uostalom.. delić mašinerije mogao je da se nasluti i protiv Notr Dejma u prošloj sezoni. Evo kako je autor ovog bloga uspeo da uhvati poslednji drajv Mičigina na toj utakmici.

No comments:

Post a Comment